J'Sais Plus
Goszpod, proszti (J’Sais Plus)
Goszpod, proszti!
Prozrjej, Goszpod, vjed ti oszljep!
Ti nje na tjekh izlil szvoj gnjev,
Ubil, a mog szpaszti.
Koscsunsztvjennaja rjecs
Szljetjeda sz gub moikh,
V dusje busujet nocs,
Szkrivaja szvjetlij lik
Tjbja, togo, kto vjol
Mjenja tropoj ljubvi
Szrjel khudsjego iz zol,
Csto nazvano Ljudmi
Ja bil tvoj vjernij szin,
Primjernij ucsjenik,
Noszil szmirjenno szan,
I vot ja – jerjetik.
Goszpod, proszti.
Goszpod, proszti!
Prozrjej, Goszpod, vjed ti oszljep!
Ti nje na tjekh izlil szvoj gnjev,
Ubil, a mog szpaszti.
Odno dobro tvoril ja
Imjenjem troim,
Ja grjesnikov ljubil,
Puszt nje bil szam ljubim,
Nje vjedal zsjenszkikh csar,
Szvoju szmirivsi plot,
Ja iszkrjennje proscsal,
Kak ti ucsil, Goszpod!
Proscsal i znat i csjern
Gruz szpljetjen, grjaz intrig…
No griz szomnjenja csjerv
Liszti szvjascsjennikh knig,
Nikcsjemnikh knig!
No prjezsdje,
No prjezsdje, csjem khulu
Proiznjeszli uszta,
Ja pjel tjebje khvalu,
No, Bog moj, ja usztal.
Usztal vzivat k tjebje,
Vjed ti nje szlisis nasikh kljatv.
Gorjat okrjeszt krjeszti,
I mir na nikh raszpjat!
Mnje khram tjepjer tjurma,
Molitva – szmjertnij krik…
Tjerjaju razum ja,
Goszpod, ja jerjetik.
Njet mnje proscsjenja!
O njet, njet mnje proscsjenja!
Goszpod, prozrjej!
Prozrjej, Goszpod, vjed ti oszljep!
Ti nje na tjekh izlil szvoj gnjev,
Ubil, a mog szpaszti.
Ljubov ti ubil!
Ti otcsim, nje otjec!
O, bozsje, csto szo mnoju?
Tvoj khram mnje sztal tjurmoju!
O bozsje!
|